Drugi pokušaj, hehe ...

Prošla me furija iako će biti teško ponoviti sinoćnje opservacije kad me je baš išlo.

Iskreno, put i igranje ligaškog kola na Veliku subotu nije mi baš sjelo dobro. Mogao sam se i "izvući", ali to bi malo usložilo organizaciju puta iako bi već nekako bilo. S druge strane, ne volim propuštati naše prvoligaške utakmice i za to zaista mora biti poseban razlog. Zbog ovog gostovanja mi je praktično propao Uskrs i to je za sve nas bila ipak neka žrtva. Vratili smo se u Brod negdje oko 23,30 sati pa dok sam ja to još sve obradio i digao na web, već su bili jako kasni i sitni sati nedjelje. A ujutro sam morao rano ustati tako da sam spavao svega 3, 4 sata i na Uskrs sam bio potpuno iscrpljen, stigao me umor da nisam mogao stajati pa sam dio dana prespavao...
Nakon što su se slegli dojmovi, mogu reći da su se dečki borili zaista maksimalno, a rezultat je vidljiv: nikad ovako lako nismo dobili nama uvijek neugodnog Čakovca i nikad ovako nismo zaprijetili Podravci gdje su nas milimetri dijelili od pobjede. Čakovec me je posebno neugodno iznenadio i ako narednih mjesec dana ne zatreniraju maksimalno, lako bi mogli i ispasti. Protiv Graničara i Šenkovca te ne znam kojih još sve protivnika u kvalifikacijama, imaju razloga strahovati. No, oni su mačke s devet života, uvijek ispadaju, a nikad ne ispadnu. Jednom su čak i ispali pa ipak zbog odustajanja Vukovara na kraju ostali u ligi. Vidi se da su totalno izvan treninga, ali i naši su dečki odigrali kako treba. Tomi i Adam su svoje pojedinačne odradili bez problema dok su se u paru malo mučili, no, kad je trebalo, ubacili su u višu brzinu i dobili 3/2. Garić je ponovio svoje izdanje protiv Anušića u Petrinji protiv kojeg je imao 2/0 i 10:5 da bi na kraju izgubio. Sada je protiv Tkaleca imao 2/0 i 10:6 i opet zakomplicirao. I tih 2/0 u setovima je bilo baš ubijanje, 11:3 i 11:4 pa 10:6 i onda sistem "lako ćemo". Nekoliko nepotrebnih grešaka umjesto smirenog uzimanja jednog poena izazvalo je nepotrebnu nervozu koja je sad već pravilo, a ne izuzetak i to nije dobro, na tome će Ivan ipak morati poraditi. Srećom, smirenje je u četvrtom setu donijelo sigurnu igru i pobjedu, ali je ipak nervoza bila nepotrebna.
U Koprivnici je bila vrlo lijepa atmosfera, dosta publike i stolni tenis za uživanje, nebo i zemlja u odnosu na Čakovec. Lijepi i atraktivni mečevi, podosta spektakularnih poena, velika borbenost svih i naša propuštena pobjeda, ali dečki si nemaju pravo bilo što zamjeriti. Moram pohvaliti Fiću koji je odigrao neočekivano dobro protiv Belića i zamalo ga dobio i to nakon što je u prvom setu propustio vodstvo od 7:2, a drugi set lako izgubio. No, borio se i dalje, igrao lijepo i pametno, smireno i odveo meč u peti set u kojemu ima 5:3, ali nije izdržao do kraja. Šteta, jer bilo bi 2:1 za OŠB, a tada u parovima sigurno ne bi igrao Stojanović već Belić s Lončarom. No, i to ništa ne znači i gdje stoji da Tomi i Adam to ne bi dobili jer ove sezone funkcioniraju besprijekorno u paru. A onda kod 3:1 ko zna što bi bilo, ali se tim ne vrijedi zamarati kad do tog nije došlo. Onda je još bila šansa da Tomi dobije Belića, ali u ludom meču gdje prva četiri seta završavaju sa po 12:10, gdje Tomi spašava i meč lopticu ili dvije i sve odvodi u peti set, na kraju Belić opet dobiva s 3/2 i to je kraj. A da je došlo do sedmog meča, OŠB bi dobila 4:3. No, to je sport, nekad dobiješ, nekad ne. Dečki iz Koprivnice su nas lijepo i počastili poslije utakmice, pravi uskrsni meni, šunka, jaja, mladi luk (pamti pa vrati !), a i prije utakmice su nam se na piću pridružili Lončar i Belić pa smo dobrih sat vremena pretresali aktualnu stolnotenisku problematiku. Uglavnom, nosim lijepe dojmove iz Koprivnice, a isto takve i o domaćim dečkima, pravim i poštenim sportašima i ljudima.
Tijekom dana smo pokušali dogovoriti da s BM i Vukovarom odigramo slijedeće subote jer nam se ukazao slobodan termin budući svi naši igrači na Mastersu igraju u nedjelju pa bi to organizacijski bilo sve lako izvedivo što se tiče OŠB. Nažalost, nismo se uspjeli uskladiti jer oba protivnika nisu mogla organizirati ekipu za taj dan, a u nekim drugim opcijama uvijek nekome od nas nešto nije pasalo tako da ostaje termin 28.04. A to znači da dečki još moraju držati formu 3 tjedna, dok su ostali već na godišnjem odmoru. To su još jedine dvije neodigrane utakmice naše lige. Što reče Mata, četvrti smo samo kad se pojavimo u ta dva meča, ali želimo uzeti i tu "broncu" i da ovo bude naša NAJ sezona.
Brojke su ipak neumoljive: sa sadašnjih 11 pobjeda, a dvije domaće utakmice prije kraja, već smo dosegli najbolji sezonski učinak po broju pobjeda i siguran sam da ćemo ga premašiti. Pobjeda u Čakovcu bila je naša jubilarna 50. prvoligaška pobjeda, tako da taj jubilej nismo mogli obilježiti bolje nego smo tu učinili (metlom). Ipak, u 1. HL smo, zbog nekih ranijih slabijih sezona, još uvijek u negativnom omjeru (50/56) pa se nadam da ćemo to s ove dvije utakmice još malo ublažiti, a onda od slijedeće sezone prijeći u pozitivu.
Na kraju, iako će još biti prilike za kompletnu ocjenu i analizu sezone, sve čestitke Kutini na zaista rijetko viđenoj dominaciji, 18/0 i samo 10 izgubljenih pojedinačnih partija te čak 11 pobjeda s 4:0 učinak su vrijedan svakog divljenja i zaista su zaslužili tu Superligu u kojoj im želim svu sreću.