Korisni savjeti

[ttp]

O sreći:

U svakom sportu je prisutan određeni element sportske sreće. U stolnom tenisu to je najočitije kod rubova, neceva, prasica...

To je dio igre i nema nikakve koristi od nerviranja oko toga. Umjesto nerviranja takve lopte treba shvatiti kao izazov i potruditi se vratiti ih. Tako se između ostalog stiče rutina brzog reagiranja u takvim situacijama a smirenost može samo pomoći za daljnji razvoj meča.

Treba istaknuti da igrači vrlo često zaboravljaju svoje poene dobivene na sreću a pamte svaki protivnički. Ipak, očito je da nekad jedan igrač pogodi više rubova ili mrežica.

Neki igrači jednostavno šalju loptu bliže mrežici i kao poslijedica toga često im loptica zakači mrežicu (isto je s rubom).

Ali isto tako igrač koji šalje lopte blizu mrežice i ruba, često pogodi u mrežu ili izbaci loptu preko stola. Međutim, ovo protivnik pripisuje svojoj zasluzi i smatra uobičajenim.

Zapravo zanimljivo je koliko igrača smatra dobiveni poen isključivo vlastitom zaslugom, a izgubljeni poen vlastitom pogreškom.

Uzmimo za primjer situaciju u kojoj se jedan igrač brani zicerima daleko od stola a drugi pokušava poentirati. Ako igrač iz obrane vrati 5, 6 ili više lopti i napadač promaši, to više nije pitanje sreće - poen je zaslužen kontinuiranim vraćanjem (jer što više loptica padne na stol, to je veća šansa da će napadač promašiti). Ipak, napadač će biti uvjeren da je to bila glupa greška i da je krivica samo na njemu...


*** Meni se tekst jako sviđa i zbilja je tako, korisno

[ttp]

Stav prema igri:

Svjetsko prvenstvo 2010. u Moskvi, ženski ekipni susret Njemačke i Rumunjske, u nepovoljnoj situaciji trener zove time-out i svojoj igračici govori slijedeće:

„Ne možeš igrati s tim stavom! Kada promašiš ljutiš se, iznervirana si i to sve pokazuješ suparnici... Ona to vidi i to ju samo čini jačom, moraš promijeniti stav! Ako želiš izgubiti nemoj igrati, ali ako želiš pobjediti ponašaj se tako! Bori se!“

Ove riječi bi svi igrači trebali zauvijek zapamtiti. Koliko se često mogu vidjeti izrazi nevjerice i čuđenja zbog loše igre? Mnogi ne samo da se ne pokušavaju kontrolirati, već se namjerno trude protivniku dati do znanja da im je loš dan... Da im se odlijepila guma... Da im ne odgovara stol... Da u zadnje vrijeme ne treniraju... Dakle općenito da su inače puno bolji ali eto sad im se dogodilo nešto od navedenog.

Takvo ponašanje dolazi od igrača kojima je bitniji ego nego partija stolnog tenisa. Bitnije im je održati sliku da su oni na neki način ili u nekom drugom vremenu bolji od suparnika, nego stvarno pobjediti tog suparnika.

Svi mi imamo dobre i loše dane. Ono što čini dobrog igrača je da unatoč svim preprekama i nepovoljnim uvjetima šutke izbori pobjedu.

Ako vas je netko pobjedio znači da je bio bolji, kraj priče. Nitko vas poslije neće pitati koliko je rubova pogodio ili kako ste vi odigrali, jedino što je bitno je tko je pobjedio.

To ne znači da je protivnik inače bolji od vas, ali to je i potpuno nebitno. Ako vas je pobjedio znači da je njegov nivo dovoljno blizu vašem da u tom trenutku i u tim uvjetima bude bolji od vas.

Protivnik je pogodio dva ruba kod rezultata 10:10 u petom setu? Smatrate da nije zaslužio pobjedu? Želite reči da vi zaslužujete pobjedu? Jer ste bolji? Ako ste bolji, kako to da ste se našli u situaciji 10:10 u petom setu?

Za kraj, da citiram jednog iskusnog trenera:

„Vrijedite samo onoliko koliko ste pokazali u zadnjem meču, a imate onoliko potencijala koliko ćete pokazati u idućem.“

A igračica s početka priče? Nakon time-outa je okrenula meč i pobjedila.


*** Mislim da se gotovo svi možemo pronaći u nečemu što je ovdje napisano

[mcs]

Ovo sto Dario pise vrijedi 100%, cesto igraci kad je nesto lose jos vise gestikuliraju, razg. s publikom sto na kraju krajeva oduzima koncentraciju, a ona je u danasnje vrijeme pingaca i ovog skracenog seta enormni faktor, malo opustanje kostat ce vas seta, a bogami i partije nekad. evo moj komentar.